Kirjahaku

Dramat "Christinas l fte" bygger p fragment ur Christina Doctares liv, en svensk l kare, humanist och f rfattare. Christina r, i allm nheten, k nd f r sitt engagemang i kriget p Cypern 1974, samt kriget p Balkan 1992. Under kriget p Cypern var hon Sveriges f rsta kvinnliga bataljonsl kare i FN-tj nst, medan under kriget p Balkan ledde hon, inom WHO, ett projekt f r fysisk och psykisk rehabilitering. Christina var en av de f rsta som rapporterade om systematiska v ldt kter under kriget i Bosnien. Efter att Nobelkommitt n beslutat att dela ut priset f r litteratur till P. Handke, en f rnekare av folkmordet p bosniaker, kroater och kosovoalbaner, gick Christina aktivt med i protesterna mot det bisarra beslutet. Dramat utspelar sig i Christinas l genhet den 10 december, dagen d Nobelpriset delas ut. Christina t nker g p m tet trots sina 76 r, lunginflammationen hon nyss drabbats av och den extremt kalla natten. Hennes v n Maria, som kom f r att h lsa p henne, f rs ker avr da henne och som en liten Mefistofeles kastar hon Christina in i ett moraliskt dilemma - r h lsa eller engagemang viktigare? r de f r resten m jligt att f r ndra n got i en s dan h r v rld d r det f r varje dag blir mer och mer or ttvisor, lurendrejare, bedragare och bedr gerier? undrar hennes v ninna Maria. Samma dag f r Christina ett ov ntat bes k. Det handlar om Harun, en svensk student av bosniskt ursprung. Till Christinas stora f rv ning och gl dje har han med sig hennes Nobelmedalj som hon i all hast tappat i det bel grade Sarajevo. Vad varken Christina eller Harun vet r att han r son till en v ldtagen bosnisk kvinna.

"Autor je dramu koncipirao po principu smjenjivanja sadašnjosti i prošlosti u 15 scena, koristeci se „flešbekovima“, a u podlozi je, ustvari, igra tame i svjetlosti. Koševic je to gotovo maestralno postavio. Radnja tece kao rijeka: izvor, tok pa utok, onda se, kao plivanje uzvodno vraca od utoka ka izvoru, a i nizvodno i uzvodno nailazeci na sprudove koji su i otoci spasa, ali i smrtne zamke. Tekst je, bez ikakve dvojbe, višeznacno dobar, a iznad svega koristan kao svojevrstan dokument o meduljudskim odnosima i suodnosima, poštenju i nepoštenju, pojavnosti i mimikriji. Stil, izricaj, ritam, dinamika i konzistentnost su korektni, medusobno podupiruci, intrigantni, a istovremeno umirujuci. Tekst nije ni jednolinijski niti pravolinijski. Obiluje svojevrsnim kaskadama, izletima i vracanjima, kao vrtuljak, cjelina sa zasebnostima, a sve je povezano i niti jedan djelic se ne gubi u nekoj zagubljenoj niši ili naprosto u autorovom pretincu zaborava. Ne, ništa se ne gubi, sve tvori jednu konzistentnu cjelinu. Prica (drama) „Kristinin zavjet“ je pregnantan govor o dobru i zlu, istini i laži, plemenitosti i zlocinstvu, humanosti i licemjerju, moralu i nemoralu, covjekoljublju i necovještvu, ljudskosti i zvjerinjaku, širini i skucenosti, umnosti i neumlju, smjernosti i bahatosti, benevolentnosti i grabežljivosti, zlodusima i dobrim dušama. Unutar tih odrednica i medaša, autor neštedimice vivisekcijski analizira i propituje ponašanja i onih dobrih i onih loših na globalnom i na lokalnom nivou, a ta dva nivoa su u savremeno doba gotovo jedno – sve lokalno se odražava na globalno, kao i globalno na lokalno." (Izvod iz recenzije: Mirsad D. Abazovic, profesor emeritus)

Drama Christinas vow is based on fragments from the life of Christina Doctare, Swedish doctor, humanitarian, and a published author, who also held positions in relation to health and social welfare in Sweden. To a wider public, Christina is known for her engagements during the Cyprus war in 1974 and war in Balkans in 1992. During the war in Cyprus she was the first Swedish woman to be deployed as a military doctor with the UN battalion, while during the war in the Balkans she was a lead on a physical and psychological rehabilitation project under the aegis of the World Health Organization (WHO). She was one of the first people to report on systematic rape during the war in Bosnia and Herzegovina. For a while, as Swedish representative, she also worked at the European Committee against torture. Following the decision of the Nobel Committee to award writer P. Handke, denier of crimes committed over Bosniaks, Croats and Albanian Kosovars with a Prize for Literature, Christina got actively involved with protests against this shameful decision. She was a key speaker at the Stockholm protest which took place on 10th of December 2019. On this occasion, Christina Doctare returned the Nobel Peace Prize medal she was awarded in 1988, for being one of the UN troops.

Novela „Džemat zaborava" govori o jednoj maloj džamiji u jednoj maloj mahali, jednog našeg malog bosanskoga grada i našem džematile velikom zaboravu. Grad u kojem je Sinan-begova džamija ponikla (mnogo prije nego u našoj prici), a kasnije srušena, a na njenim temeljima podignuto zdanje Doma kulture je Višegrad, a mogao je rahat biti bilo koji drugi bosanski grad, jer isti nas graditeljsko-rušilacki usud veže, iste su duše dobrote, radosti i ljubavi po njima hodile i isti vjetrovi mržnje i zla po njima kovitlali. Dokumentarni dijelovi su prepleteni s imaginarnim, gradeci tako prozno djelo koje se kao literarni pravac ponajbolje definiše engleskim terminom faction-fiction. Uz to, prica se zasniva na izletima iz sadašnjosti osamdesetih godina u neka davna vremena i onda ponovo na povratku osamdesetim godinama, da bismo kazivanje dovršili pocetkom ovog vijeka. Iskustva prošlosti bi trebala voditi boljem razumijevanju sadašnjosti.